Polisemija (ili višeznačnost) jedan je od najproduktivnijih načina stvaranja novih značenja. Iako je univerzalna jezična pojava, višeznačnost polisemnih riječi može uzrokovati probleme u razumijevanju. Ipak, prirodni jezici koriste sposobnost kodiranja više značenja u jednom obliku u svoju korist. Ova je sklonost prirodnih jezika korisna jer smanjuje opterećenje pamćenja i učenja novih oblika (Piantadosi i sur. 2012).

Budući da su metafora i metonimija jedni od najvažnijih mehanizama za stvaranje polisemije (Pustejovsky & Boguraev 1997; Bowdle i Gentner 2005), razumijevanje i usvajanje polisemnih riječi postaje još složenije zbog različitosti u dominantnosti i apstraktnosti značenja. Ljudska potreba za olakšavanjem komunikacije i smanjenjem kognitivnog opterećenja, kao i sveprisutnost polisemije u svakodnevnom jeziku, čine polisemiju važnim dijelom dječjeg jezika od samih početaka usvajanja jezika.

Iako su neka istraživanja već provedena na ovu temu (npr. Dautriche i sur. 2016; Floyd i sur. 2020), detaljna saznanja o tome koji jezični čimbenici utječu na usvajanje i razumijevanje polisemnih riječi još uvijek ne postoje. Ova je tema složena zbog međusobnih odnosa između jezičnih čimbenika poput broja značenja, tipova značenja, dominantnosti značenja te učestalosti riječi i značenja. Konvencionalnost značenja također igra važnu ulogu jer figurativnost značenja često ostaje neprepoznata. Međutim, konvencionalnost nije zajamčena, a nova značenja mogu se pojaviti u bilo kojem trenutku.

Cilj je ovog projekta odgovoriti na pitanja o statusu spomenutih jezičnih čimbenika i ulozi koju oni imaju u usvajanju jezika i ranom razumijevanju jezika. Također, ovaj projekt nastoji doprinijeti jezičnoj raznolikosti u istraživanjima usvajanja jezika istraživanjem relativno nedavno prikupljenih korpusa hrvatskog jezika i prikupljanjem podataka od govornika hrvatskog jezika.